Definicija Škrapinga: trčanje i brzo hodanje po britkim i strmoglavim obalnim stijenama. Uz takvu vrlo zahtjevnu disciplinu, koja zahtijeva napor i traži veliki oprez, treba se uvlačiti u gudure, provlačiti kroz makiju, zaobilaziti ponore, svladavati britko stijenje, naći lokalne puteljke i sve to kroz najteže rute koje izabru i označavaju organizatori utrke.    

Svaki put kad pomislim ima li što luđe i ekstremnije od ovoga što sam zadnje napravio sam sebe iznenadim i napravim nešto još gore više i jače. Stalno nedostaje još malo više adrenalina, malo više umora i iscrpljivanja, pomicanjem takvih sebi stvorenih granica jednostavno iskušavam sebe i svoju psihu. Uhhh, pa još nikad nisam odustao gdje će svemu tome biti kraj i do kojih granica mogu ići!?

Kako započeti pisanje i opisivanje nevjerojatne pustolovine prelijepim krajolicima otoka Pašmana. Sama ideja je došla opet uz ispijanje zlatne tečnosti koja se obično proizvodi od hmelja, u društvu Kreše Karasa i Željka Vinšćaka nakon jednog noćnog uspona na Japetić. Razgovarali smo o svakakvim ludostima i ekstremnim poduhvatima i netko od nas je spomenuo ŠKRAPING. O tome nismo previše razgovarali jer umor pa i ispijena tečnost nisu nam baš dopuštali neko suvislo razmišljanje. Odmah kad sam došao kući krenuo sam na internet i sakupio sve informacije koje su me interesirale u vezi toga, odluka kod mene je jako brzo pala, ma na to moram ići, to još probao nisam. Hm, a kako sada naći još koju osobu kojoj će se pojaviti sjaj u očima na spominjanje same ideje, prva osoba na koju sam pomislio je bio Krešo Karas, on bi išao, al plan ovogodišnjih utrka mu ne dopušta, zatim Željko Vinšćak on nije znao zbog obaveza jel može ili ne. Opet veliki Upitnik, pa nije valjda da ne mogu naći nikoga u Jaski tko bi još išao, na Zimskoj ligi Japetić, propitujem sudionike tko bi išao i odjednom se počinju javljati zainteresirani i u startu već ima ljudi za napuniti jedan kombi.

Naravno kako se je vrijeme tome primicalo otpadali su jedan za drugim, na kraju već razočaran zbog svega pri pomisli „Ići ću drugi put“ javlja mi se Željko, ide sa mnom i prati me, ali na kraću Light utrku od 20km. U samim pripremama za utrku priključuje nam se i jedan prijatelj iz Karlovca Abby, savršeno on ide na Ultra utrku od 43km, imam pratioca i nekog tko će mi pomoći u savladavnju same utrke.
Prikupljanje obavezne opreme za utrku (kompas, prva pomoć, čeona lampa, zviždaljka i astro folija), kao i napitaka, gelova, energetskih pločica i ostalog je prošlo jako brzo i sve je bilo spremno za polazak već nekoliko dana prije samog polaska. Plan je takav da putujemo u petak dan prije utrke, jer se možemo odmah prijaviti za utrku kad dođemo i dobiti kartu sa kontrolnim točkama i naravno smjestiti se u apartman i odmoriti se od puta i usmjeriti misli i koncentraciju na utrku.
Sam dolazak na Pašman u Tkon nije nas oduševio, hladno je strašno, puše bura sto na sat, nekoliko jakni kapa i kapuljača ništa ne pomaže. Idemo na prijavu u restoran Sovinje, saznajemo da kategorija Light (20km) ima 6, a Ultra (43km) 11 kontrolnih točaka. Obilazak točaka nije obavezan po redoslijedu, zato, računamo na to da imamo cijelu noć za provjeru i analizu karte, pronalaženje najboljeg i najkraćeg puta i razradu strategije našeg kretanja. Opet i to je malo, jer nas vlasnik apartmana gdje smo spavali upozorava da Slovenci dolaze na Pašman na ljetovanje da bi upoznali čim bolje stazu i još nam govori da uzmemo broj GSS-a  i da kad zalutamo da zapamtimo gdje smo da nas lakše izvuku pri spašavanju, jako optimističan neki lik. Nemirna noć, malo sati spavanja, nervoza i povišen puls, dobri su nam pokazatelji da smo dobro koncentrirani samo na utrku i da misli idu u dobrom smjeru.

U sunčano i lijepo subotnje jutro malo prije starta Ultra utrke u 9:00h odlučujem idem sa Abbyem i njegovom dvojicom prijatelja iz Pule, Igorom i Dinom (kakva dobra oduka), slikanje i rastanak sa Željkom, on je ipak Light kreće u 9:30h.  Krenuli smo drugačije od svih ostalih i odlučili odmah krenuti na uspon izbjegavajući gužvu svih natjecatelja koji su se odlučili za krajnje točke do kojih se je moglo malim dijelom trčati. Odmah na strmom usponu krećemo na točku 11. (Škatelac) strma je al ne previsoka i nije ju teško bilo pronaći, penjanje po putu (mrtva zmija dobar znak brrr), malo kroz grmlje i makiju i evo je prva točka perforirana. Taman da se malo zagrijemo i da nas probije prvi znoj. Spust sa brda pa opet uspon prema točki 4. (Straža) do te točke vodi lijepi i široki put, vidikovac po nazivu Straža, zatim sa te točke juriš na točku 3.(Rt Cesarovica) tu se spuštamo kroz nisko raslinje i makiju prema moru obali i kamenju i škrapama. Obavljena i ta točka, prolazno vrijeme odlično, počinjemo piti vodu, jesti smokve i energetske pločice.

Dolaskom na točku 3. već smo dobro upoznali riječ škrapa i ošro kamenje, stalno sustižemo neke natjecatelje, a neki prolaze i nas, krećemo na točku 6. (Lanđin, poluotok). Lakše dijelove trčimo uz obalu, susrećemo dio istarske ekipe i sa njima pronalazimo točku 6., ispijanje vode i magnezija, prevencija od grčeva i bolova u nogama. Naime već na toj točki sreli smo jednog Slovenca koji leži na škrapama i ne može se pomaknuti od grčeva u nogama (amater, nije pio vodu uopće od starta). Na točku koju smo sada krenuli svi su nas upozoravali i jedna je od najtežih, a to je točka broj 7. (Pašmanski Zaglav), ona se nalazi na najvećem poluotoku Zaglavu i točno je po sredini na obali, odluka je da ne idemo po obali i škrapama već da se penjemo na brdo pa preko brda spust na glavu kroz grmlje i makiju okomito ravno na kontrolnu točku, puno smo se izmučili i umorili, a dobili realno nismo ništa sa time. Dolaskom na tu točku, javlja se prvi umor, Igoru puca vezica na tenisici, ja gubim jaknu sa kapom, kompasom i dio energetskih pripravaka, skupo nas košta taj prelazak kroz grmlje, makiju i stijene. Ponavljamo sve opet isto i vraćamo se na vatrogasni put koji nam omogućava da do točke 8. (Rt Mali Zaglav) dio puta i trčimo i ta točka se nalazi na jednom poluotočiću, opet izbjegavamo škrape i idemo po sredini okomito, opet grmlje trganje tajica, izgrebene noge ruke, glava i ta točka savladana.

Za sljedeću 9. točku(Rt Rasovica) odlučujemo idemo skroz do nje po obali po škrapama, oštrom kamenju preskakujemo ko koze, penjemo se uz pomoć ruku i nogu pripijeni uz stijene, idemo relativno brzo, ta točka što se pristupa na obali i stijena i škrapa tiče je teška i zahtijeva dosta vještine. Osvježavamo se hranom i vodom, pijemo magnezij i povratak uz crkvu Sv. Ante (kratka zamolba za pomoći) i onda uspon na najtežu, najkompliciraniju i najzahtjevniju točku 10. (Straža).  Ona jednostavno nema prilaza i do nje se treba provlačiti kroz grmlje, makiju, raslinje, drač, stijene, oštro kamenje, ma ukratko katastrofa lagano pucamo, umor čini svoje, nervoza, nakon sigurno sat vremena probijanja i traženja dolazimo do nje. Vješto sakrivena na samom vrhu brda izaziva jako kratko olakšanje, jer se treba sada opet probiti na vatrogasni put koji ide dužinom cijelog otoka, a on nas treba odvesti do preostale tri točke. Nakon još pola sata izlazimo na put, vidno umorni, okrjepa, voda, orasi, energetske pločice. Odlučujemo nadoknaditi izgubljeno vrijeme tako što ćemo trčati nekih 4km do točke 5. (Ugrinića dvori), to savladavamo za nekih 20 minuta, susrećemo četiri djevojke, nemamo snage ni za pozdraviti ni za razgovor (stvarno smo umorni).

Do točke 2. imamo 4km to je kombinacija uspinjanja, pa spuštanja tu me počinje boljeti koljeno i lagano šepam i usporavam, kod točke 2. krećemo opet dugim putem po obali koja nije stjenovita i puna škrapa, ali prepuna krupnog neravnog kamenja, a koljeno me svakim korakom boli sve jače i jače. Točka 1. (Straža) opet vidikovac i lijepi pogled prema Kornatima, al pada već lagano mrak, kako sam izgubio i jaknu i kapu uz bolove u koljenu javlja se i hladnoća pojačana sa umorom, a i zašlo je sunce zbilja je hladno. Spuštamo se prema obali lagano trčeći, ja to ne mogu pratiti i gubim korak sa trojkom koju sam cijelo vrijeme pratio u utrci. Razmišljam, boli me koljeno, hladno mi je, mogu hodati i usporiti ili stisnuti zube pojačati korak i trk pa do kuda ide ide. Odlučujem se za drugu varijantu, prelazim trojku i istrčavam cijeli preostali dio puta do cilja, evo me u cilju, 9h i 27 minuta ukupno 26. mjesto od 42 natjecatelja. Bitno je da sam završio, u ovome zbilja treba i sudjelovati, nakon tuširanja, kratkog odmora, večera u restoranu. Plodovi mora, crni rižoto, muzika, ples i zabava, cijeli Tkon i okolica se skupina plus 200-tinjak natjecatelja i zabava može početi, s tim da vjerovali ili ne, da smo Željko Light i ja nakon večere otišli spavati, umor je presudio.
  Dio otoka Pašmana koji smo mi obilazili u utrci je praktički nenaseljen i gleda prema Kornatima i otvorenom moru, a opet sa vrha brda i prekrasni pogledi prema obali i Biogradu . Lijepi je to obalni kraj, puno ima ribarskih kuća onako na osami uređenih u vikendice Robinzon turizam fantastično, lijepo sunčano vrijeme, ljudi grade, zidaju uređuju te kućice na potpuno nepristupačnom trenu. Građevni materijal i sve ostalo dovoze i dopremaju brodovima, ali nažalost smeće ne otpremaju i ne odvoze tako da se cijelim dijelom obale i kroz grmlje i škrape susrećemo se civilizacijskim ostacima smeća, plastike vrećica i tko zna čega sve nema još tu.    

Organizacija po meni ovakve vrlo zahtjevne utrke je bila vrlo dobra, na svakoj točki je bilo dovoljno vode za okrjepu, čak između točke 8 . i točke 9. je bilo i limuna, sira kruha, slanih srdela, vode, izotonika i vode za umivanje, sam nepristupačan teren nije mogao pružiti bolje uvjete od ponuđenih. Velika gostoljubivost domaćina i vikendaša se očituje u stalnom bodrenju natjecatelja i nuđenju sa smokvama, travaricom, prošekom i prigodnim delicijama. Spremnost GSS-a sa autima i čamcima da pomogne daje svima jednu sigurnost, a i uključivanje vatrogasaca i lokalnog stanovništva Tkona u organizaciju utrke izaziva divljenje i svaku pohvalu.  

Naravno spomenuti ću i da je na utrkama nastupilo preko 370 natjecatelja iz Hrvatske, Slovenije, Austrije, Njemačke, Slovačke te Nizozemske. U takvoj konkurenciji naravno prvo mjesto u Ultra utrci kod muškaraca je zauzeo četverostruki pobjednik Škrapinga Bojan Jaševar natjecatelj iz Slovenije, a njegova supruga Anica Hribar pobjedila je u ženskoj konkurenciji na Ultra utrci. Svakako trebam napomenuti kako sam po cijeloj Hrvatskoj išao na razne utrke i sportske događaje, ali na jednom mjestu toliko lijepih djevojaka i žena (u organizaciji i natjecateljki)  nisam još vidio, svaka čast organizatoru i na tome.

Za kraj hvala mojim pratiteljima na utrci: Abbyu, Igoru i Dini, što su mi pomogli da pomaknem svoju granicu i ostvarim još jednu svoju pobjedu i ostvarim nešto što velika većina nikada neće. Naravno hvala i  Željku na pratnji i logistiki, Protea-Jaski i Pastuh Pub-u .
Moj rezime: super iskustvo, uništene skroz nove tenisice Salomon, izderane tajice i majica, izgubljene stvari, izgrebene noge, ruke, tijelo, bolovi u koljenu, ma sve je super i sve bude to dobro i OK.

U planu ove godine je još nekoliko ovakvih ludosti i pustolovina, možda koji put i odustanem!?
 Lijepi pozdrav

Komentari

Dodaj Novi

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."